Budvanska URA o odlaganju školske godine: Puko odlaganje problema

Budvanska URA saopštila je danas da je odluka Ministarstva prosvjete, da na osnovu preporuke Instituta za javno zdravlje (IJZ) odloži početak školske godine do oktobra, nedvosmisleno ukazala na ishitreno prihvatanje izrazito uske perspektive novih „regulatora naših života“.

,,Odluka je saopštena samo dvije nedjelje prije početka školske godine i to poslije (takođe ishitrenog) uvjeravanja Ministarstva „da škola počinje s redovnim radom, a da se za svaki slučaj snimaju časovi za prvo tromjesečje, kao takozvani plan B“, kazali su oni.

Oni ističu da je odluka da se škola sada odlaže kao gubljenje kompasa. ,,Nakon što se obrazovna struka na početku pandemije relativno dobro snašla i prilagodila novim uslovima, sada se teško oteti osjećaju iznevjerenosti što se na temelju tih iskustava nisu osmislili kvalitetni i fleksibilni scenariji. Tim prije što je u Crnoj Gori najviše škola koje imaju manje od 50 učenika i onih između 100 i 500. Najveći izazov su svakako prenatrpane škole u gradskim sredinama, pa su zbog mogućih rizika one iziskivale posebnu saradnju sektora obrazovanja, javnog zdravlja i ekonomije. Odluka da se škola odlaže sada djeluje kao gubljenje kompasa, a obrazovanje kao sistem koji sam sebi ne vjeruje i zaklanja se iza preporuka koje nisu rezultat svestranog pristupa problemu“, navode oni.

Ističu da o kredibilnosti preporuka mnogo govore brojni sastavi i tijela NKT-a u kojem nema ljudi iz obrazovanja. ,,To jasno ukazuje kako se gleda na obrazovanje kao temeljni društveni kapital. Međutim, ni prisustvo sektora ekonomije u NKT-u nije pomoglo da se donose cjelishodne odluke vezane za truističku sezonu. Svima je sada jasno da smo, poput Buridanovog magarca, izgubili na obje strane – nismo sačuvali građane od snažnog drugog talasa pandemije, niti smo omogućili da se, uz odgovarajući test za građane iz regiona već u junu, spasi barem dio turističke sezone. Posebno je porazno što autoriteti iz NKT-a tek nakon sredine avgusta govore kako se „umire i od ekonomije“ i najavljuju potpuno otvaranje granica tvrdeći da se 'kriva izravnala'“, objašnjavaju oni.

Kako naglašavaju sva je prilika da će se slično dogoditi i kada je u pitanju 120.000 najmlađih crogorskih građana i njihovih nastavnika/ca. ,,I još gore od toga –  odluka Ministarstva prosvjete može da se tumači kao žrtvovanje škole zbog otvaranja granica i savršeno besmislenog pokušaja spasavanja sezone na njenom izmaku. Ovakav gotovo opsesivni pristup problemima, u maniru #sveiliništa, otkriva  nespremnost da se sagledaju kompleksnost situacije i novi pedagoški izazovi. Uostalom, cio naš region počinje nastavu u septembru. Čak i u zaraćenim područjima se smjesta postavi šator i organizuje škola, jer je ona značajna za mentalno zdravlje, za osjećaj životne redovnosti, za organizovanu i strukturiranu podršku djeci i mladima. Pritom nisu ni sva djeca jednako ugrožena, postoje i ona u resursnim centrima kojima je potrebna dodatna podrška, a ne njen potpuni izostanak“, napominju oni.

Podsjećaju i da su gubici u obrazovanju ozbiljan i dugoročan problem za svaku zajednicu, pa i na to da je onlajn-nastava ostavila posljedice na proces učenja i socijalizaciju. ,,Treba znati da učenje na daljinu nisu samo digitalne vještine, već da ono zahtijeva i prilagođavanje svih ostalih segmenata pedagoškog rada. Nastava na daljinu je dodatno ukazala na neproduktivnost „bubanja“ i osnažila nezadovoljstvo učenika/ca sistemom „predavačke“ nastave. Upravo to je trebalo da bude fokus Ministarstva prosvjete, a ne puko odlaganje problema. Pandemija je mogla biti i šansa da se djeca usmjere ka problemskom učenju („studiranju“) kroz digitalne alate, kroz grupni i individualni projektni rad sa fokusom na najvažnije ishode učenja“.

Upozoravaju da je septembar svakako mogao poslužiti prilagođavanju škola na kombinovanu i fleksibilnu organizaciju rada. ,,Oduvijek je septembar u školama bio mjesec uhodavanja. Sada je to morao biti više nego ikad, jer ne možemo sa sigurnošću pretpostaviti ni šta će sa pandemijom biti u oktobru. Septembar je svakako mogao poslužiti za radionice i nastavu u prirodi, za obnavljanje gradiva koje se već prešlo kroz nastavu na daljinu, za fino prilagođavanje nastavnih programa u onlajn formi... Od svih scenarija koje je Ministarstvo navodno razmatralo, čini se da je odabran najgori, iza koga će ostati propušteno vrijeme za kakvu-takvu normalizaciju života u uslovima pandemije. Pored primarnog cilja očuvanja fizičkog zdravlja, treba imati na umu i pravo djece na obrazovanje i obavezu društva da svojim mjerama ne pojačava i ne produbljuje društvenu krizu i nejednakost“, zaključili su oni.