Krepki 99-godišnji premijer Đukanović saopštava da je ispunio još jedno obećanje - te da su nam plate kao u ostatku EU. A nešto stariji njegov prijatelj Marović - još ćuti.


VIŠE OD RIJEČI 

2060.


Laknulo mi je! Premijer je objavio da ćemo živjeti kao ostatak Evrope, da će plate biti na evropskom nivou, da će... I tako dalje. Doduše, valja nam sačekati 2060. godinu. Polako. Ne ljutite se odmah. Čemu gnjev, ne treba biti na kraj srca. 2060. je praktično - sjutra. 

Premijer je ovo izjavio na Bečkom samitu, među ozbiljnim evropskim političarima. Zašto ovakvu izjavu nikada nećete čuti u Crnoj Gori, u kakvoj predizbornoj kampanji? Tada govori o četrdeset hiljada novih radnih mjesta, o pet-šest godina koliko još treba pričekati da se uđe u EU... Izjava o evropskim platama koje će sačekati naše unuke i praunuke nije nimalo u duhu predizborne retorike. Te orgije neutemeljenog optimizma. Ovo objašnjava taj prećutni manir laganja u politici, na koji se oslanja dobar dio ovdašnjih političara. Istine se ostavljaju za Beč i evropske adrese, a laži se nemilosrdno krčme na domaćem terenu. Time, ako ništa drugo, premijer jasno govori što misli o svojim sagovornicima, o svojoj “publici” - i u Evropi, a posebno u - Crnoj Gori.    

Nedavno je objavljeno istraživanje globalnih demografskih kretanja, gdje se, između ostalog, predviđa da će Crna Gora već oko 2050. imati značajno manje stanovnika nego što ima danas. 

Pretpostavimo da će priličan broj građana otići odavde, kad shvate da na nekim drugim mjestima diljem kontineta, neće morati da čekaju 2060. da bi dobili evropske plate. Svaki mladi, pametni, obrazovani žitelj Crne Gore naći će svoje mjesto negdje drugo. Ovdje će ostati oni koji su bili manje smjeli, manje hrabri.

Ali će smanjenjem broja stanovnika biti manje - nezaposlenih. Hoćemo li i tada imati vlast koja će to predstaviti kao svoj veliki uspjeh? Opet, ta “nova situacija” pružiće i neke zanimljive mogućnosti. Recimo, zamislite vlast koja neće priznavati takve demografske procese, pa ćemo imati, recimo državu sa pet stotina hiljada stanovnika, ali birački spisak sa šestopedeset hiljada? U startu - 150 hiljada glasova za vlast. Zvuči vam poznato i nimalo neočekivano, zar ne. 

U svakom slučaju, valja se naoružati strpljenjem. Dakle, treba da se odigra još 45 Liga šampiona, da se dodijeli još 45 Nobelovih nagrada za književnost, da se odigra još trinaest svjetskih prvenstava u fudbalu, da se još 45 puta Rudar, Sutjeska i Mladost nadmeću za titulu prvaka Crne Gore...  

Što bi se sve moglo desiti u Crnoj Gori do 2060? 

Ne smijem ni da zamislim... Krepki 99-godišnji premijer Đukanović saopštava da je ispunio još jedno obećanje - te da su nam plate kao u ostatku EU. A nešto stariji njegov prijatelj Marović - još ćuti. Pretvorio se u stolpnika, kao svetac sjedi na stubu ispred TQ Plaze i tihuje. Čuti već pola vijeka. Do tada mu je šef uhapsio i unuke, možda i praunuke, ali, vehementni Marović - ni glasa. On je odavno u višnjim, duhovnim sferama. A tamo nema malverzacija i kombinacija “na pjenu od mora”. Prezreo je zemaljske navike i ljudske nesavršenosti. Više se druži sa Konfucijem i Platonom, nego li sa Milom i njegovima. 

SDP će te 2060. konačno odlučiti hoće li napustiti kolaciju sa Đukanovićevom partijom. Do tada su imali razlog da progutaju štošta - prvo NATO, pa EU, pa čekanje da plate dođu do obećanog EU nivoa... Ali, tada, te 2060. reći će sve, bez dlake na jeziku. Iako do tada ima još 45 godina siguran sam da Đukanoviću nije lako kad pomisli na tu mogućnost. 

Veliko je pitanje hoće li do te 2060. biti raspleten budvanski čvor? Ili Budvanski rialiti - “Pogodite ko je Glavni”? Marović trenutno ima najviše nominacija od gledalaca, ali to ništa ne znači. TV producenti imaju neku svoju logiku...

Godina 2060, kako to lijepo zvuči... Posebno kad gledate iz “1984.”

Izvor: Vijesti