Mora da im je Mijov mercedes dobacio nešto na njemačkom.


Balša Brković

VIŠE OD RIJEČI

BATINAŠI


Vjerovatno se iz mnogo različitih, a znakovitih uglova može govoriti o događajima od prošle subote. Vagati gdje je čija krivica, ili čija je krivica veća, prorokovati što bi bilo kad bi bilo ili tražiti analogije sa ranijim sličnim događanjima. Dušu dalo za analitičare - eto im materijala za naredne mjesece, da ne patišu.

Ali, već je vidljivo: čak i kad se u osnovnim ocjenama slažu, ljudi imaju potrebu da akcentuju neki od segmenata događaja kao presudan. Tako da polemike uglavnom počivaju na formuli - Saglasan sam, ali...

Ipak, da će rasplitanje subotnjeg čvora (ili čvorova) biti vrlo složen, možda i uzaludan posao već je jasno. Ovaj se sistem, naime, brani na zapanjujuće uporan i ciničan, beskrupulozan, ali nažalost, za sada i učinkovit način. Jer, građani Crne Gore još ne znaju imena onih koji su te noći povjerovali da im je sve dozvoljeno. Ili, oprošteno od vrhovnog božanstva. Mogu zamisliti kako izgleda ideja o vrhovnom božanstvu kod policijskih batinaša. Njihov bog mora da ima pendrek veliki kao sekvoja ili baobab, a umjesto daha izbacuje suzavac. Kod toga boga - nema ateista. Svi dobro znaju ko je - gazda. Neobični su putevi te policijske duhovnosti, ali, to je druga priča...

Zašto sam skeptičan po pitanju mogućnosti da saznamo imena zlotvora koji su, recimo, onako zvjerski pretukli gospodina Martinovića (i njegov automobil, mora da im je mercedes dobacio nešto na njemačkom), mlatili one momke u zlatarskoj ulici, ili “razgonili” ljude džipovima po ulici... Evo odgovarajućeg primjera - ako nisu u stanju da javnosti saopšte ko je kupio deset kutija cigarilosa sa službene kartice, zar neko zaista očekuje da ćemo saznati ko je zvjerski mlatio ljude po ulicama. Čitaoci Vijesti su već navikli na refren “Ko je pušio o trošku države”, pa, ni upornost novina nije pomogla da se stvar rasvijetli. Ministar se pravi lud, službe koje bi se morale zainteresovati za slučaj se ne oglašavaju... A u pitanju je pedesetak eura, dakle, relativno sitan “grijeh”. Pa, opet, sva upornost je uzaludna - još ne znamo ko je “pušio o trošku države”. I onda, što mislite - kada ćemo saznati ko je “batinao o trošku države”? Oni besramno štite i sitne lopovčiće, a kamoli one zvjerske oklopnike.

U danima nakon subote postalo je jasno da je i dobar dio medija na istom poslu kao sajovci. Koliko u režimskim medijima svi živi hvale reakciju policije, za očekivati je da Uprava policije bude predložena i za Trinaestojulsku nagradu. Potpisaće taj prijedlog mnogi crnogorski intelektualci, siguran sam.

Jedan režimski opozicionar objašnjava da ne treba ozbiljno shvatiti kritičke ocjene Doris Pak o Đukanovićevom režimu jer je ona penzionisana?! Pa, valjda, nema pojma što priča? To je zanimljiva logika.
 Tekst poslanice Kalezić svjedoči da je ponašanje policije ispred skupštine ipak bilo drugačije od “sajovaca” koji su poslati da love ljude... Što, kako mi je objasnio upućeni prijatelj, nije iznenađenje. Naime, SAJ je formacija, kako se to slikovito kaže, “kriminalaca sa značkom”. Pretposljednja linija odbrane diktatora i njegovog režima.

Ovakva jedinica nesumnjiva je replika one Miloševićeve “Jedinice” o kojoj su i filmovi snimani. Dok god bude postojala ovakva nekontrolisana sila, Crna Gora ne može biti demokratska zemlja. Ako već treba da postoji takva jedinica, treba joj promijeniti i ime i sastav. Na što će Đukanović teško pristati - jer, bez starih izbornih zakona i bez ovakve paravojne formacije, bio bi i definitivno - izgubljen.

Ipak, morate priznati da ima neke šarmantne logike, žanrovskog saglasja, u tome da jedan od hamera koji je korišćen u zlostavljanju ljudi pripada(o) izvjesnom narko bosu. Čije ime se tri četvrtine poklapa sa skraćenicom SAJ. Eto, samo da stvari budu jasnije...

Izvor: Vijesti